Jučer sam vadila ukrase iz spremišta. Razveselila sam se jer sam na neke od njih zaboravila pa imam osjećaj kao da su novi. Podsjetilo me na djetinjstvo kada sam znala napamet sve staklene kuglice za bor. Uvijek bi molila djeda da meni dopusti da one najljepše stavljam na bor i redovito bi barem jednu ispustila iz svojih malih ručica.Djed i baka bi uvijek rekli da nema veze, iako sam znala da se takve kuglice više ne mogu kupiti. Ni sada ne znam gdje bi mogla kupiti takve kuglice. Najviše sam voljela onaj paket kuglica na kojoj je bio nacrtan prizor…