Uživam hodati po praznim zagrebačkim ulicama.Uživam u tišini koju mi pružaju. Tišini u kojoj mogu razmišljati o budućnosti. Tišini u kojoj mogu raditi planove.Ne znam zašto, ali ove godine mi je ljeto samo prolazna stanica. Jako se veselim jeseni, kiši i dobrim knjigama. Maštam. Planiram. Pokušavam biti zahvalna na svemu što sam postigla u svom životu. Pokušavam u svemu što radim osvijestiti majčinu prisutnost. Odbrojavam jednoznamenkaste dane do godišnjeg. Ove godine idem kasnije nego inače. Iako mi je godišnji najpotrebniji ikad. Osjećam da mi se lagano prazne baterije. Pokušavam ih puniti uživanjem u sitnicama jer ponekad mi je potreban reality…
Životne mudrosti
-
-
Jučer sam vadila ukrase iz spremišta. Razveselila sam se jer sam na neke od njih zaboravila pa imam osjećaj kao da su novi. Podsjetilo me na djetinjstvo kada sam znala napamet sve staklene kuglice za bor. Uvijek bi molila djeda da meni dopusti da one najljepše stavljam na bor i redovito bi barem jednu ispustila iz svojih malih ručica.Djed i baka bi uvijek rekli da nema veze, iako sam znala da se takve kuglice više ne mogu kupiti. Ni sada ne znam gdje bi mogla kupiti takve kuglice. Najviše sam voljela onaj paket kuglica na kojoj je bio nacrtan prizor…
-
Prije godinu dana, svaki dan sam pričala s bakom. Dok još posao nije bio od doma, baka bi nazvala točno kada bi ja ušla kroz vrata od stana (iako sam imala klizno radno vrijeme). Imala je dobru intuiciju. Neću vam pisati koliko me baka voljela i ponosila se samnon jer to rade sve bake. Pisat ću vam o toj praznini koju je ona ostavila za sobom. Za par dana je godina dana od našeg zadnjeg razgovora. Godina dana otkako mi je baka pružala utjehu nakon maminog odlaska. I onda nedugo nakon otišla za njom. Prije dvije godine, u ovo vrijeme…
-
Ili obećanje- ludom radovanje? Koja je vaša najdraža izreka vezana uz obećanja? Željela sam Vam pisati više i češće, a ponovno sam iznevjerila i sebe i Vas. Morat ću uvesti izazov “2 blog posta tjedno” – njih lakše rješavam. Danas vam želim pričati o tome koliko ne volin usporedbe s nekim – pogotovo ako nisu realne. Mislim, jasno mi je da se neke stvari mjere u odnosu na prosjek, referentne vrijednosti i sl. I na to jednostavno nemamo utjecaja. Neću vam danas pričati o tome. Pričat ću vam o onim usporedbama koje sami sebi namećemo – nepotrebno. U svijetu gdje…
-
Želim znati imaš li dovoljno snage da živiš s neuspjehom, svojim i mojim, i da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičeš prema srebrnom punom Mjesecu: „To!” Poziv – Oriah Mountain Dreamer Započinjem s citatom knjige koju sam pročitala nekidan. Knjiga je jedna od onih kojoj ću se sigurno vraćati u teškim vremenima. Ali, o njoj ću vam nekom drugom prilikom. Ta knjiga zaslužuje svoj blog post. Danas Vam želim pisati o onim trenucima u životu kada nam se sve raspada. Jer naravno da “misery loves company” i kada krene loše onda krene više od jedne stvari. Ovaj tjedan…
-
Prvi post u novoj godini. Prošlo je 17 dana, a već se toliko toga dogodilo i promijenilo u meni. Za razliku od prijašnjih pokušaja, ovaj put sam čvrsto odlučila – vrijeme je za promjene. Ne želim svoje tridesete dočekati nespremna. Znam znam, još 10 mjeseci sam u dvadesetima, i tridesete mi neće promijeniti život onog dana kada kalendarski prevalim tu brojku. Ali želim u ovoj godini postići sve ono što odgađam za “kad dođe vrijeme”. Jer pravo vrijeme ne dolazi, vrijeme trebamo sami uzeti i uhvatiti se u koštac s obavezama. Možda je prošlih godinu i pol uzelo sa sobom…
-
Danas sam željela podijeliti s vama još jedan izazov koji planiram ostvariti. Ušli smo u prosinac i sve oko nas vrišti tom nekom pozitivom. Naravno, ako biramo koje informacije konzumiramo. Puno je knjiga na polici koje su me u trenutku kupnje privukle – što pričom, što cijenom, što lijepom naslovnicom. I onda su jednostavno ostale netaknute. Iduće godine želim pročitati 12 takvih knjiga. Razmišljala sam šta da radim s knjigama koje nisam čitala, i naravno da prodaja nije dolazila u obzir. Čak i da odlučim da ih poklonim u trenutka kada bi se trebala fizički odvojiti od njih, vjerojatno bi…
-
Jučer je padao snijeg. Osim što je sve bilo lijepo, i što auto nismo mogli prepoznati, meni je toplinu u srcu stvorio mir koji nastane kada padnu prve pahulje. Sve nekako uspori. Ove godine mi taj mir još više paše. Iako je svijet usporio, kod mene je još uvijek sve ubrzano, u svim poljima života. Toliko je obaveza u danu i opet ih sve ne stižem. Ali, nemojte misliti da vam se jadam ili tužim jer sam sretna da imam sve te obaveze. Sama sam odabrala te obaveze. Ali, odlučila sam s vama podijeliti nešto što mi je palo napamet.…
-
Još 2 dana do mog 29. rođendana. Sjećam se da sam prije dvije godine na svoj rođendan išla na testiranje za posao i nakon toga se počastila kavom iz McCafe, a par godina prije toga sam pisala kolokvij iz matematike. Neke od tih rođendana sam provela s mamom, neke bez – ali bi mi ona priko telefona uvijek dala do znanja koliko joj je važan taj naš dan. Neke godine sam slavila u velikom društvu, a neke samo s par najbližih ljudi. Ali, svake godine sam slavila. Ova godina je takva kakva je. Brojke luduju, a mi se trudimo da…
-
Dobro jutro svima. Ima li išta lipše nego započeti dan pisanjem bloga? Dok Vam ovo pišem pijem kavu, sjedim u kućnom ogrtaču i 7:01 je. Vani je baš hladno, nekako imam osjećaj da ova jesen malo grize. Obećala sam Vam javiti svoj napredak. Pisala sam skoro svaki dan, a s učenjem sam ipak malo zabušavala. Napravila sam stvarno najviše koliko sam mogla, ali su upale neke obaveze. Sve u svemu, sretna sam napretkom. Možda nije velik koliko sam planirala da bude, al je ipak napredak. Ponekad svoje planove treba prilagoditi situaciji i to je ok. U istom tonu nastavljam i…