Želim…

Želim znati imaš li dovoljno snage da živiš s neuspjehom, svojim i mojim, i da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičeš prema srebrnom punom Mjesecu: „To!”

Poziv – Oriah Mountain Dreamer

Započinjem s citatom knjige koju sam pročitala nekidan. Knjiga je jedna od onih kojoj ću se sigurno vraćati u teškim vremenima. Ali, o njoj ću vam nekom drugom prilikom. Ta knjiga zaslužuje svoj blog post.

Danas Vam želim pisati o onim trenucima u životu kada nam se sve raspada. Jer naravno da “misery loves company” i kada krene loše onda krene više od jedne stvari.

Ovaj tjedan sam polagala certifikat vezan uz svoju struku – OCP – drugi certifikat iz programskog jezika Jave. I nisam ga položila.

Da se to dogodilo prije 2-3 godine vjerojatno bi Vam sada pisala kako život nije pošten, kako sam se trudila, a na kraju nije ispalo dobro.

Danas Vam pišem drugačije riječi. S obzirom na to da imam više od jedne stvari na koje trošim svoju energiju, nije ni čudo da sam posustala. Nakon osmosatnog radnog dana, mnogo je toga što zahtjeva moju pažnju. Nešto uspješno, a nešto manje uspješno.

I učenje za ovaj certifikat je uzimalo veliki dio mojih misli i moje energije. Dala sam mu 100% od onoga što sam imala u tom trenutku. Nažalost tih 100% nije jednako kao 100% kada sam polagala prvi ispit iz toga (op.a. prije 3 godine i položila iz prve). Ali tih 100% je ono što sam ja imala u tom trenutku.

I to je ok. Hodam uzdignute glave jer sam sa sobom načisto da sam dala onoliko koliko sam imala i mogla. Znam da sam dala sve od sebe.

Iz svakog iskustva želim izvući pozitivnu notu.

U nekim trenutcima to stvarno bude teško i pitam se: “Dokle će me život gaziti prije nego ga ja uspijem šutnut i veselo raditi po svom?” Ali, ponekad i samu sebe iznenadim koliko odraslo reagiram u nekim situacijama.

A onda odem u knjižaru i kupim kemijske u boji i lijepu bilježnicu da zadovoljin ono dite u sebi.

Mislim da se to zove balans.

P.S. Obećavam idućih mjesec dana pisati postove srijedom i subotom. Srijeda će biti rezervirana za pisanje o knjigama, a subota za sve ostalo. Nadam se da će Vas to razveseliti i nadam se da ću ja svoje obećanje ispuniti.

Do čitanja.