Još 2 dana do mog 29. rođendana.
Sjećam se da sam prije dvije godine na svoj rođendan išla na testiranje za posao i nakon toga se počastila kavom iz McCafe, a par godina prije toga sam pisala kolokvij iz matematike.
Neke od tih rođendana sam provela s mamom, neke bez – ali bi mi ona priko telefona uvijek dala do znanja koliko joj je važan taj naš dan.
Neke godine sam slavila u velikom društvu, a neke samo s par najbližih ljudi. Ali, svake godine sam slavila. Ova godina je takva kakva je. Brojke luduju, a mi se trudimo da ostanemo normalni.
Rođendan ne slavim, ali sam uzela dan godišnjeg. Odlučila sam taj jedan dan usporiti. Naspavati se, odmoriti i stati na kočnice. Drago mi je da je rođendan baš u PETAK jer je mama baš voljela petke.
Svakodnevica mi je baš užurbana i dosta napeta.
To se može vidjeti i iz toga da su stvarno sve rjeđe novi blog postovi. Toliko toga Vam želim reći, podijeliti s vama svoje frustracije i veselje, ali ne stignem.
Sinoć sam zaspala tako što sam išla malo “odmorit oči”.
Preumorna sam i onda kada imam malo slobodnog vremena provedem ga u pisanju knjige, čitanju ili čišćenju stana. Ponekad za ovo zadnje poželim da imam čarobni štapić jer 35 kvadrata stana u kojem sam uvijek u istoj poziciji se samo razbaca i šporka. Magija, kažem vam, hahah.
Kuća napreduje. Ustvari- temelji napreduju. Neke stvari su pošle po zlu, ali smo stigli sve popraviti. Sada tek shvaćam koliko kiše pada u Zagrebu, koliko je važna točna procjena prognoze i koliko frustrira što pada kada ne bi trebala. Ali to je priča za sebe koju se nadam da ću podijeliti s vama u budućim postovima.
Na kraju ovog posta vidim da nisam ništa konkretno rekla – više je kao neki status update o meni. Pa ću onda završiti s jednom pametnom od Elizabeth Gilbert iz knjige Big Magic koju trenutno čitam:
“She stopped feeling like she was nothing more than a consumer, nothing more than the sum of her daily obligations and duties.”
Pitanje iz ovog citata koje Vam šaljem – što Vi radite za sebe baš zbog sebe, a ne zbog nekog popisa obaveza?
Ne popisa hobija, nego obaveza. Što ćete učiniti za sebe da možete citirati ovu izreku i reći da se odnosi na Vas?
Pisanje je to za mene. Pisanje mene puni i daje mi snagu za sve ostalo. Trenutno je to pisanje okrenuto knjizi koja će biti TOP. Ako ne bude, ona poslije nje hoće. Još jednom u životu mičem se od svog pesimizma i samo pozitivno idem naprijed.
Do čitanja.