Dane dijelim na one kada ujutro iz kreveta prelazim na radni stol i one kada mogu dulje biti u krevetu. Imam osjećaj da je ljudima pomalo dosadila izolacija. Pogotovo sada kada donose mjere popuštanja. Malo će čudan svijet biti u idućih par mjeseci…Kada smo mislili da će do ljeta biti sve ok, bilo je i puno lakše stati doma. Sada spominju da bi se ovakvo stanje moglo vratiti na jesen. A uz to se i vrijeme poboljšalo. Prvih mjesec dana je svima bilo lako stati doma jer je bilo friško i svi su bili u strahu. Sada se ljudi pomalo…

Vikend je. Doma smo. #ostanidoma Gledamo vijesti i nisu nam jasni ovi ljudi koji šetaju okolo – da li oni nemaju tv ili im ne radi internet? Već nekih 4 tjedna radimo od doma, izlazimo do trgovine(jedno od nas) i to je to. Nije nam jasno da još ima pojedinaca koji MOGU ostati doma, a odluče ipak izaći vani. Na koga mislim kad kažem mi? Ja i moj dragi. Sada ću zvučati kao one mame koje kažu da im dijete ima 20 mjeseci, a ima zapravo godinu i 8 mjeseci. Tako i nas dvoje, bilježimo danas 20 mjeseci službenog hodanja.…

Da mi je itko ikada rekao da ćemo se razdvojiti prije vremena odmahnula bih glavom i dobacila mu da priča gluposti. Ali, nažalost ispalo je tako kako je, na dane nestvarno, na dane bolno stvarno. Nikada neće biti ko što je bilo kad je ona bila tu. Započela sam s nekoliko rečenica o njoj. Toliko mi fali, a pogotovo u ovim situacijama. U nedjelju u 06:24 doživjeli smo potres. Užasan osjećaj nemoći i tuge. Zar još i to? Kao da nam ova borba s koronom nije dovoljna. Većina nas je doma već neko vrijeme, u udobnosti i sigurnosti. Nakon nedjelje,…

“Pišem i zato ako slučajno otiđem (umrem ili poginem) da moji najmiliji imaju nešto od mene. To je kao vrsta pozdrava. Ne želim otići neopaženo. “ Ovo poviše su riječi moje majke, moje pjesnikinje koja je za sobom ostavila trag, ne samo na papiru male bilježnice. Ostavila je trag na srcima sviju koje je dotakla. Ima ona uzrečica “o pokojnima samo najbolje”. O mojoj majci, dok je živa bila i sada kada je nema ovdje, uvijek se moglo čuti samo najbolje… To će potvrditi i oni koji su je poznavali, a vi koji niste vjerujte mi na riječi. Molim vas.…

Svi mi imamo svoje načine na koje se nosimo sa svojim tugama. Meni u teškim situacijama pomaže biti vam kuće, zabavljena aktivnostima. Jer kada sam u četiri zida krenem razmišljati i odmah ronim krokodilske suze. Mislila sam da postaneš veliki kada plaćaš svoje račune sam i odlaziš svaki dan na posao umjesto da spavaš do podne i gledaš serije. Jer si odgovorna osoba(i imaš samo 20-ak dana godišnjeg). Sada znam da zapravo odrasti znači preživjeti teške situacije. Ali ne one teške tipa- danas sam bila u bedu jer mi je sendvič od paštete pao na pod s namazane strane. Nego…

Rođena i odrasla u malom priobalnom gradiću sanjajući o životu u velikom gradu. Kada je navršila 18 godina otputovala je u taj veliki grad studirati. Ove dvije rečenice podsjećaju na ljubavni roman ili film. Ali, radi se o stvarnom životu, mom životu. Ponekad sam se znala zafrkavati da su te dvije rečenice sažetak najljepšeg razdoblja u mom životu. To je ono razdoblje iz kojeg želimo što prije otići jer nam izgleda da je tamo dalje – u svijetu odraslih puno zabavnije. I onda milijun puta kasnije u životu shvatimo da je trebalo ostati u tom magičnom razdoblju. Gdje su glavne…