Kraj kolovoza je. Planiramo kako uloviti zadnje ljetne zrake sunca. Nova godina je obično okidač promjena. Ali, mene je nekako i rujan potezao na promjene. Pogotovo dok sam kao školarka nestrpljivo iščekivala početak nove školske godine. Baš one u kojoj ću sve raditi na vrijeme, konačno smršaviti, promijeniti prehranu i biti zadovoljnija. Već 3 godine nisam studentica, ali sam zadržala tu naviku da u rujnu i na jesen uvijek planiram i maštam o poboljšanjima. Možda zato što volim jesen ili zato što je rujan mjesec prije novog rođendana? Ima li nešto u onoj izreci da nam najviše paše ono godišnje…

Koliko ste se puta našli u situaciji da ste rekli – ostvarit ću svoje snove, baviti se nekim sportom, hobijem samo da mi prođe ovaj tjedan… samo da prođem ovaj ispitni rok, samo da mi prođu rokovi isporuke projekta… samo da…Te dvije riječi ja koristim stalno kao opravdanje. Bit ću sretnija samo da prođe tjedan, bit ću sretnija samo da je vikend bez obaveza i zadataka. Bit ću sretnija samo da… Takav vikend sam očekivala prije dva tjedna – taman sam riješila zadatak na poslu, odradila autoškolu za taj tjedan i vikend je obećavao izležavanje uz serije i totalni mind…

Petak. Prvi put me ne veseli dolazak vikenda. Ima li što gore od toga da izgubiš mamu s nepunih 28 godina?Ima, to da 10 mjeseci kasnije izgubiš i baku. Prerano, iznenada… Ne bi vam mogla ni nabrojati brdo stvari zbog kojih sam voljela baku. Trajalo bi satima. Naša obitelj je dosta povezana i problemi nastaju kada ostaneš bez nekoga s kim si toliko povezan.Mnogi ljudi nam kažu da neki u svom cijelom životu nisu osjetili ljubav i brigu bake i mame kao mi. Koliko god to zvučalo lijepo, ipak ostavlja gorak okus. Slažem se s njima, ali samim tim ovaj…

Stvarno sam malo zapostavila blog. Ispričavam se.Stvari se vraćaju lagano u normalu i samim time su moji dani ispunjeniji obavezama. Ali, obećajem da ću ugurati češće koji post. Makar zaspala pred ekranom dok ga budem pisala. Odlučila sam u ova čudna vremena, kako ih mediji znaju nazvati – novo normalno, biti turist u svojoj zemlji. Iskoristiti slobodne vikende za putovanje po lijepoj našoj jer je stvarno lijepa. Sva ona mjesta koja sam uvijek htjela posjetiti, a nisam stigla. Jos nisam krenula u taj quest. Jos smo u onoj fazi kada putujemo kod rodbine i prijatelja.Ali ubacim barem jedan posjet nečemu…

Nedavno sam razgovarala o temi svog bloga. U kreiranju svog sadržaja sam bila dosta fokusirana na to kako se ja osjećam i šta bi željela podijeliti. Nisam razmišljala o tome šta bi vi mogli izvuci kao osnovnu misao iz mojih rečenica. Nisam mislila o tome koje benefite bi vi mogli imati od čitanja mojih baljezganja. Počela sam razmišljati o tome i našla sam se pred zidom – nijedna tema o kojoj bi ja pisala nije područje moje stručnosti. Nisam provela nijedno istraživanje, niti sam stručna za donošenje zaključaka o bilo čemu.Ali, osoba sam, od krvi i mesa, sa svojim osjećajima,…

Život je samo jedan. Puno puta u životu smo rekli ovu frazu, a nismo bili svjesni njenog značenja. Jedna jako draga osoba mi je rekla da bez obzira koliko bili nezadovoljni svojim životom, s problemima i brigama, u onom trenutku kada si suočen s mogućnosti smrti- želiš živjeti.  Želiš živjeti punim plućima i biti sretan.  Divim se ljudima, kojih je u manjini, koji zaista žive punim plućima.  Većina nas preživljava. Iz dana u dan se borimo sa strahovima – da nismo dovoljno dobri, dovoljno uspješni ili jednostavno – da nismo dovoljni. Osim strahova, bojimo se i predrasuda. Predrasuda ljudi koji…