Lijepe stvari kratko traju… Tako je i bezbrižan život bez korone brzo završio. Brojevi su ponovno visoki dvoznamenkasti. Ponovo nam raste neizvjesnost iz dana u dan… Iskreno, pomalo me hvata strah, ponovo.
Danas ću vam ispričati o svom napretku. Do sada. U procesu prihvaćanja stvari koje ne mogu mijenjati.
Prva stvar za kojom sam posegnula kada sam izgubila mamu su bile knjige. Obožavam čitati pa je to i bila logična odluka. Kupila sam tri knjige – jednu vjersku po preporuci prijatelja, druge dvije sam našla po netu – jedna s iskustvima ljudi koji su prošli isto, a druga je bila ispovijest žene koja je ostala bez majke veoma mlada. Na četvrtu sam nabasala sasvim slučajno na Interliberu.
Svaka je bila svoj žanr jer sam htjela pristupiti situaciji iz više kuteva.
Zajedničko svim tim knjigama je činjenica da sam svaku počela čitati i nakon par stranica jednostavno spustila. Nisam bila spremna.
Prošli tjedan sam uzela jednu knjigu i čitam poglavlje po poglavlje. Nakon svakog bilježim svoje osjećaje i sve misli koje mi dolaze u tom trenutku. Knjiga je koncipirana tako da svako poglavlje svaki od autora priča svoje dojmove o nekom periodu nakon što su ostali bez roditelja. Radim i nešto što do sada nikada nisam – podcrtavam markerom rečenice koje mi pašu. Inače stvarno jako čuvam knjige i imam ih puno. Ali, imam potrebu. Označavanje tih rečenica daruje mi utjehu. Činjenica da postoje ljudi koji se osjećaju isto kao ja, koji mi daju nadu da ću biti bolje.
Svatko ima svoj proces zacjeljivanja, ali opet se sve svodi na jedno – prihvaćanje. Zapravo na dvije stvari – prihvaćanje da je tako kako je i nadu da ćemo se jednom ponovo sresti.
Život je rijeka koja teče dalje, ne pitajući nas da li nam dobra vožnja po njoj. Ona samo juri dalje i na nama je da se naviknemo ploviti po njoj čak i ako nam je čamac probušen, ispuhan ili nakrivljen. Najlakše je ploviti u sigurnom, novom čamcu, ali plovidba u lošim uvjetima nas čini jačima.
Bilo da se radi o gubitku voljene osobe, ovoj korona krizi ili bilo kakvom drugom neugodnom događaju – jedno je važno – idite svojim tempom. Koračajte naprijed koracima koji vama pašu. Naravno da se ponekad trebate pogurnuti naprijed, a ponekad ne trebate na silu ništa. Kada bude vrijeme za ići naprijed, osjetit ćete to.
Sve u svoje vrijeme, svatko svojim tempom. Malo po malo.
Jaki smo, možemo sve. #samohrabro #svojimtempom
Za kraj vam ostavljam popis knjiga koje su za mene teške, ali kada ih pročitam znat ću da sam napredovala puno. I da sam pobijedila Izlazak iz tame – Benedict J. Groeschel
Grief Diaries Surviving Loss of a Parent – Lynda Cheldelin Fell, Heather Wallace Rey (nju trenutno čitam)
Motherless Daughter – Hope Elderman
Pravila nasljeđivanja – Claire Bidwell Smith
Ugodan vikend vam želim i pozdravljam vas iz Slavonije, dok još možemo putovati.