Rođena i odrasla u malom priobalnom gradiću sanjajući o životu u velikom gradu. Kada je navršila 18 godina otputovala je u taj veliki grad studirati. Ove dvije rečenice podsjećaju na ljubavni roman ili film. Ali, radi se o stvarnom životu, mom životu. Ponekad sam se znala zafrkavati da su te dvije rečenice sažetak najljepšeg razdoblja u mom životu. To je ono razdoblje iz kojeg želimo što prije otići jer nam izgleda da je tamo dalje – u svijetu odraslih puno zabavnije. I onda milijun puta kasnije u životu shvatimo da je trebalo ostati u tom magičnom razdoblju. Gdje su glavne brige bile kako što prije pročitati lektiru, hoće li nastavnica taj dan baš nas ispitati i hoće li Marko iz susjednog razreda ponovo proći pokraj naše učionice između drugog i trećeg sata. I onda u svijetu odraslih shvatiš da kao najbolja učenica u svom razredu u usporedbi s ljudima iz cijele države, možda i nisi najbolja. Ni dovoljno dobra da položiš sve ispite odmah u prvoj godini. Onda se potrudiš više drugu godinu, ali i dalje to nije dovoljno dobro. Odlučiš promijeniti faks, ali zadržati isto usmjerenje. I dobro ti ide, nakon diplome dođe i posao u struci. Nešto potpuno čudno i neobično za lijepu našu, ali očekivano s obzirom na struku.
Nakon posla je došla i ljubav. Inače ne volim medijski eksponirati svoju vezu previše. Nisu neki poznati mediji, nego društvene mreže. Ali moram, jednom jednostavno moram napisati da sam najsretnije zaljubljena u najljepšu i najbolju osobu ovog svijeta. Za mene. Za mene je najbolji, jer imamo toliko sličnosti da nam je lijepo skupa, a opet se razlikujemo u sitnicama u kojima se nadopunjujemo. Jaka žena, kojom me često majka zna nazvati, treba pokraj sebe još jačeg muškarca. I jako pametnog, iako on ne voli da mu to govorim. Ne moram ja ništa ni govoriti, samo uzmem fasciklu punu priznanja s postignućima i znam što pokraj sebe imam.
Imam ono što svi ljudi cijeli život traže, a neki nikada ne pronađu. Ne pametnu osobu, već osobu “za sebe”. Jer puno je osoba na svijetu, a malo je onih čija je duša krojena tako da paše uz tvoju.
Sljedeće što nama dolazi su traženje kuće, a za koju godinu i ostalo što dolazi kada prijeđeš 30-ete i u vezi si. Naravno, svako doba nudi svoje izazove, nekada ćemo plakati za prošlosti kada je sve bilo lakše, a nekada ćemo se veseliti budućnosti koja je pred nama. Jedno je sigurno, prošlost će nam se uvijek činiti laganija jer smo te bitke pobijedili, a budućnost uvijek strašna jer je nepoznata. Ja jedino odlučujem i obećavam da ću svaku bitku dočekati spremna i znati da, bez obzira na ishod ja sam uvijek pobjednica. I da neke stvari oko sebe ja ne mogu promijeniti. Mogu jedino promijeniti njihov utjecaj na moj život.
Svaki tekst koji pišem potpuno drugačije zamislim u glavi. Odlučim da ću se držati glavne misli i ideje s kojom sam krenula. I onda zalutam. Jer ljudski um je veličanstven. Na tome ću danas stati.