Prošlo je mjesec dana, a ja sam još umorna od putovanja. Nije pomogla ni činjenica da smo dva vikenda nakon išli u Slavonski Brod i vikend iza u Poreč. Došli smo do toga da nas veseli vikend za koji nemamo ništa isplaniramo. Ali, dosta o tome. Vratimo se na put u Beč. Zapravo je ideja došla sasvim spontano. Htjela sam godišnji jer nisam predahnula od 12.mj. Dvoumila sam se između Austrije i Italije, a bolja polovica je ostavila izbor meni. Njemu je dobro gdje ja želim. Njegove riječi, ne moje. Nakon dosta guglanja i planiranja sredila sam tjedan u Austriji, a raspored je bio Beč tri noćenja, Klagenfurt tri noćenja i Graz jedno noćenje. Spojili smo praznik rada s dva vikenda i potrošili samo 4 dana godišnjeg. Krenuli smo iz Zagreba u subotu u 12.30 s FlixBusom. Vožnja je trajala 4 ipo sata s malim stajanjem na benzinskoj. Od kolodvora do stana smo imali 20-ak min pješke, a uban je bio doslovno dvije stanice. Mi smo se odlučili za pješačenje jer nam je nakon toliko sjedenja pasala šetnjica. Stan smo našli preko Airbnb-a. Uživo je izgledao puno bolje. Dočekali su nas frendovi od vlasnika -dva simpatična mlada dečka s hrpom savjeta gdje jesti i što vidjeti. Za prošlo putovanje, Budimpeštu, sam danima guglala i zapisivala što vidjeti. Planirala sam istu stvar za Austriju, ali nikako uhvatiti vremena. I onda me još pokosila viroza za Uskrs. Tako da sam ovog puta znala samo okvirno što pogledati, a ostalo smo planirali po putu zguglati.
Natrag na putovanje. Tu prvu večer je bilo hladnjikavo što je neočekivano za ovaj dio godine. Prošetali smo do hrpe kafića pokraj Dunavskog kanala. Domaćini su nam ispričali da je tamo lijepo navečer. Nažalost, nas vrijeme nije poslužilo pa i nije bilo baš woow. Šetnjom, bolje rečeno besciljnim lutanjem, smo naišli na restorančić Vapiano. Koncept je zanimljiv -dobiješ karticu i s njom si naručiš hranu po koju moraš sam ići. I po izlasku platiš. Ubanom do stana smo priveli prvu večer kraju. Nedjelja ujutro. Iako smo znali da nedjeljom ne rade dućani bilo je neobično. Nakon kavice u Starbucksu krenuli smo u Schönbrunn. I dan danas mi nije jasno zašto nismo kupili ulaznice online. Dočekao nas je ogroman red pa smo prošetali do glorijete i zoo-a. Postoji razlog zašto je bečki ZOO jedan od najboljih. Nakon razgledavanja ručali smo neke burgere samo da ne ostanemo gladni. Popodne smo prošetali po ringu, i tu se osjetilo da je nedjelja. Jedini ljudi koje smo susretali su stranci. Došli smo do kafića u centru Beča i tu sjeli na Sacher tortu i kavicu. Otišli smo gladni i umorni do Centimetra na najveći bečki šnicel. (Jao kada se sjetim i sada bi tamo išla, ima neko vremeplov da posudi?) Porcije su stvarno ogromne i dvoje gladnih ljudi može podijeliti jednu porciju bez da ostanu gladni. Mi smo naručili dvije, kao putujemo pa nećemo šparati. I na kraju je i meni i njemu ostalo po pola. Simpatični konobar nam je ponudio da spakiramo i ponesemo doma. Opet smo ubanom otišli do stana i krepani zaspali u roku odmah. Istakla bi kako uban ima automate za kupnju karata koji prima kartice. A u jednom smjeru je 2.3 eura što čini zagrebački prijevoz još uvijek jeftinijem.
Ponedjeljak ujutro. Ne pamtim kada sam se zadnji put tako veselo probudila. A onda sam pogledala kroz prozor i raspoloženje je malo splasnulo. Puhalo je i lagana kišica je počela propadati(izraz sam pokupila od nekog, kada padne kap po kap lagano). Kao i svako jutro meni je trebala moja doza motivacije u obliku šalice kave s mlijekom. Nakon toga mogu osvojiti svijet. Pješke smo lagano išli do Pratera u muzej čokolade. Kupili smo karte i sjeli u kafić po moju dozu motivacije. Vidjeli smo da imaju i dobar izbor hrane i dogovorili se tu vraćamo nakon čokolade. Ovo je možda najznačajniji događaj cijelog putovanja – na sat vremena postali smo proizvođači čokolade. S još jednom obitelji, dva mlada para i hrpom djece. Mogli smo birati kalupiće s oblikom čokolade, dodatke te želimo li mliječnu ili crnu čokoladu. Tu smo se zbilja zabavili, tako da ono sivilo vani nismo ni osjetili. Poslije ručka smo svratili u Madame Tussauds. Iskreno, nismo imali pojma da postoji u Beču. Tu smo zahvaljujući googlanju ušparali značajan iznos eurića – 6 po osobi ako me pamćenje dobro služi. Tamo je stvarno fora bilo i te figurice djeluju dosta realistično.
Posli smo otišli do Spara po slatkiše, nešto nama nešto za poklon jer smo skužili da je slatko jeftinije nego kod nas. Tu večer smo jeli sendviče. Utorak ujutro smo se spakirali i krenuli lagano na vlak za Klagenfurt. Uzbuđeni, pokisli i natrpani (kufer nam je već imao hrpu darova) sjeli smo u Subway na kolodvoru, pojeli sendvič i zalili to kavom iz Starbucksa. Pozdravili smo Beč i krenuli dalje u svoju pustolovinu!
