Putovali smo 4 sata vlakom. Pohvalila bi austrijske željeznice jer je vlak bio točan. Za razliku od nekih država gdje kasni po par sati. Nećemo imenovati koje. Uglavnom, u vlaku prolazi žena s kolicima i nudi hranu i piće. Toliko me oduševilo da bi se vratila ponovo u Austriju samo da se vozim OBB vlakom. Utorak popodne smo stigli u Klagenfurt – oko 16:30. Dovukli smo se do apartmana, otišli do Špara jer je sutradan bio praznik rada. Volim u apartmanu uvijek imati alkohol, slatko i nešto za sendviče. Takva sam, emergency food needed. Nakon toga smo otišli jesti u pub Bierhaus Zum Augustin. Jeli smo bečki šnicl i vratili se doma. Gotovo prvih pola dana.
Srijeda, praznik rada. Digli smo se i pješke spustili do centra gdje smo hvatali bus za Minimundus. To je zapravo i bio razlog zašto smo uvrstili ovaj mali gradić u našu turu. Ja sam se jako veselila tome. I s razlogom. Predobro je tamo. Vidjeti neke mini građevine koje vjerovano nikada nećemo vidjeti uživo je neprocjenjivo. Bila je gužva jer je na taj dan popodne Klagenfurt igrao nogometnu utakmicu protiv Beča. Nekih tri sata smo šetali i divili se građevinama. Sunce je pržilo i meni je bilo žao šta nisam obukla kratke rukave. Večer prije smo se smrzavali i ponovo utvrdili da je vrijeme nepredvidivo.
Nakon iscrpnog hodanja naši želudci su se počeli bunili pa smo prošetali do jezera. To je ipak priča za sebe. Pogled na jezero s planinama u pozadini nema cijene. Ali ručak s tim pogledom ima cijenu, i to 20€ po osobi(otprilike). Dečko je jeo torteline carbonara, a ja bolonjez. Nakon toga smo preskočili šetnju tik do jezera jer je 5€ po osobi, a nije nam se činilo da toliko vrijedi. Da smo se bas mogli i okupati u jezeru onda ok, a ovako nam se nije dalo. Sjeli smo na bus i otišli natrag u centar grada. Malen, slatki trg oko kojeg je nekoliko kafića. Vrijeme se sada već lagano kvarilo. Ušli smo dublje u ulicu i našli ono šta smo tražili. Nekoliko kafića s punih ljudi. Izabrali smo slastičarnu da isprobamo Klagenfurtski Sacher. Djelovao je malo umjetno. I dalje je onaj u Beču bio ljepši. Tu smo konačno popunili razglednice za naše doma i ubacili ih u sandučić. Bili smo krepani pa smo otišli doma, na homemade sendviče.
Četvrtak – Odmah nakon buđenja sam pomislila -“Danas su konačno trgovine otvorene.” Spustili smo se laganom šetnjom do Arcade, shopping centra. Bilo je nekoliko dućana kojih nema kod nas i za koje sam pomislila da bi mogla u njim kupovati kada smršavim. Kupila sam par sitnica i spustili smo se do grada na kavu. Poslije toga smo lutali po ulicama Klagenfurta i razmišljali kako je u ovom malom gradiću dovoljno dan i pol. Našli smo neki talijanski restorančić sa simpatičnim konobarom. Nisu imali menu isprintan nego nam je dovukao ploču gdje je bilo napisano s kredom na njemačkom. Kada je skužio da ne razumijemo krenuo nam je objašnjavati jelo po jelo na engleskom. Došao je do jela koje nije znao objasniti pa je rekao “big Bambi” za srnetinu. Dečko je jeo Tagliatelle s kozicama, a ja Tagliatelle s velikim Bambijem. Poslije smo otišli doma odmarati i onda je nastao post https://it-girl-diary.com/blog/javljanje-iz-austrije/.
Što se tiče cijena cijela Austrija je jednaka. Mislili smo da će van Beča biti jeftinije, ali nije.
Nakon odmaranja smo u kvartu prošetali Hoferom po hranu za put i sjeli opet na kolače. Još jedan Sacher za usporedbu- tješio se dečko. Ja sam samo odmahnula glavom i rekla da se kalorije na godišnjem ne broje. Sunce je pržilo opet pržilo. Večerali smo u najboljoj pizzeriji van Šibenika (po mom mišljenju). Konobar ljetuje u Hrvatskoj, u Novigradu pokraj Zadra, već 11 godina pa nas je pozdravio na Hrvatskom.
U petak ujutro smo se uputili na kolodvor. Onda je uslijedio šok. Našeg vlaka nema na popisu. Odemo na informacije i ispadne da smo rezervirali bus, a ne vlak. Hahaha, OBB firma nudi prijevoz busom i vlakom i na karti je pisalo bus, ali tko se trudio čitati. Rezervirali smo ih na istom webu, pa kako to? Na odmoru smo. Sjeli smo u kafić preko puta kolodvora. Bus je stigao, bio je na kat i uspjeli smo uhvatiti prvo mjesto na katu. Padala je kiša, a mi smo krenuli na zadnju postaju naše pustolovine.