Prvi post u novoj godini. Prošlo je 17 dana, a već se toliko toga dogodilo i promijenilo u meni.
Za razliku od prijašnjih pokušaja, ovaj put sam čvrsto odlučila – vrijeme je za promjene. Ne želim svoje tridesete dočekati nespremna. Znam znam, još 10 mjeseci sam u dvadesetima, i tridesete mi neće promijeniti život onog dana kada kalendarski prevalim tu brojku. Ali želim u ovoj godini postići sve ono što odgađam za “kad dođe vrijeme”.
Jer pravo vrijeme ne dolazi, vrijeme trebamo sami uzeti i uhvatiti se u koštac s obavezama.
Možda je prošlih godinu i pol uzelo sa sobom dosta toga, planovi su se mijenjali, hobiji su se nalazili pa se opet izgubili.
Vrtjelo mi se po glavi, a i pročitala sam kod drugih i potvrdila. Prvi dio godine kada smo otišli u izolaciju – svi smo tražili bolju verziju sebe (ja sam smršavila poprilično, usvojila hrpu dobrih navika). Nova izolacija koja traje od jeseni je puno teže pala. Nemamo više onog poleta kao prvi put. Kod mene su se kilogrami vratili, deserti se peku i čiste zalihe božićnih slatkiša. Uz sve to, treba mi snage da prihvatim činjenicu da bake ni mame nema više tu.
Prvi veliki milestone za koji nisu bile prisutne su bile moje zaruke. Sada se ponovno nalazim u najlipšem periodu života – gradi nam se kuća. Stigla je na zemljište u četvrtak. Mogu samo zamišljati kako bi se mama sada veselila i sigurno dijelila na fb slike – ponosna na svoju kćerkicu.
Mogu samo zamišljati.
Da li je ta moja sreća umanjena jer je ne mogu podijeliti s njom? Oni koji su poznavali mene i nju, znali su koliko smo bile povezane. Namjerno sam napisala poznavali – jer imam osjećaj da otkako je ona otišla da sam i ja postala neka nova Dolores – tužnija Dolores.
Nosim ovo ime u svom punom značenju.
Tuga, bol – Dolores. Da li imena daju značenje našem životu ili nemaju nikakve veze jedno s drugim?
William Shakespeare je rekao: ““Ime nije ništa, ono što nazivamo ružom, slatko bi mirisalo i s drugim imenom.”
Poznata latinska uzrečica kaže: “Nomen est omen” – u prijevodu “Ime je znak.”
A Dolores kaže: ” Želim da moje ime bude simbol za sreću. Da ljudi govore – Sretni smo kao Dolores.”
Želim 2021. godinu obojati vedrinom, veseljem i pobjedama. Ali onim najtežim – pobjedama sebe i svojih strahova. Želim više autentičnih blog postova o tugama koje me obuzimaju, o borbama koje vodim…
Makar neki misle da treba pisati samo sretno. Njima ostavljam sretne teme dok ja skupljam hrabrosti – da vam iskreno prikažem da svijet nije onakav kakvim nas pokušavaju uvjeriti na društvenim mrežama.
I pitam Vas, koji je Vaš recept za sreću?