Stvarno sam malo zapostavila blog. Ispričavam se.
Stvari se vraćaju lagano u normalu i samim time su moji dani ispunjeniji obavezama. Ali, obećajem da ću ugurati češće koji post. Makar zaspala pred ekranom dok ga budem pisala.
Odlučila sam u ova čudna vremena, kako ih mediji znaju nazvati – novo normalno, biti turist u svojoj zemlji. Iskoristiti slobodne vikende za putovanje po lijepoj našoj jer je stvarno lijepa. Sva ona mjesta koja sam uvijek htjela posjetiti, a nisam stigla.
Jos nisam krenula u taj quest. Jos smo u onoj fazi kada putujemo kod rodbine i prijatelja.
Ali ubacim barem jedan posjet nečemu sto nam nije u planu. Tako sam u proteklih mjesec dana posjetila Trakošćan, Pulu i Zadar.
Prekrasno je kada u ovako visokim datumima ne nailazimo na onaj šušur i gužvu koja je tipična za ovo doba godine. S druge strane je tužno da nam je pandemija donijela taj mir. A ja biram sve gledati s vedrije strane.
Savjetujem vam da iskoristite svaki dan koji možete provesti vani. Posjetite neko mjesto koje niste. Iako bilo par kilometara od vaše kuće.
Napunimo te baterije koje smo ispraznili od hiberniranja doma.
Jos malo pa je i školarcima gotova škola. Braco mi sav sretan pokazuje zaključene ocjene. Igrom slučaja, kad smo bili u Šibeniku pokupila sam svoje dnevnike iz tih osnovnoškolskih dana.
Čitajući ih vraćam se u ta lijepa, bezbrižna vremena. Ponovo oživljavam neke uspomene.
Bit ću kratka danas.
Savjet za kraj, pišite dnevnike, snimajte videa, skupljajte uspomene. Jednog dana će vama ili nekom vašem bliskom biti drago da ste bilježili trenutke. Da možete oživjeti uspomene kada izblijede.
I ostanite odgovorni, dezinficirajte dušu putovanjima, druženjima i uživancijom. Ali ne zaboravite i dezinficirati ruke.
Pozdrav dragi moji,
Do čitanja.