Danas bi željela s Vama podijeliti dojmove o knjizi koju sam nedavno pročitala. U travnju sam željela čitati knjige u kojima se spominju dnevnici. Razlog tome je moja novonastala ljubav prema bilježenju svog života kroz pisanu riječ.
Priča ide ovako: Emily nakon razvoda odlazi kod svoje tete gdje otkrije stari baršunasti dnevnik iz 1943. godine. Na skoro tristo stranica koje sam doslovno progutala u dva dana, čitamo isprepleten život glavne junakinje Emily i misteriozne žene iz dnevnika.
Radnja je smještena na otoku Bainbridge blizu Seattlea u SAD-u što je po mom mišljenju pridodalo romantičnoj atmosferi. Maleni otok, svatko svakog zna, zgodni susjedi i sve ono što se u pravom ljubavnom romanu može pronaći.
Na momente je priča takva da misliš da si skužio sve, a onda na idućoj stranici ipak – nije tako. Knjiga me držala u neizvjesnosti do kraja.
Na samom kraju sam imala osjećaj kao da su neke stvari ostale nedorečene, ali kod dobrih knjiga ponešto ostaje i na čitatelju da nastavi maštati kada zatvori korice.
Ako želite nešto zanimljivo i lagano za čitanje na plaži, a volite i malo misterije svakako potražite ovu knjigu. Čini mi se kao idealna za čitanje uz izležavanje dok sunce prži.
Odlučite li je pročitati ili ste je već pročitali, obavezno mi dojavite svoje dojmove.