Vikend je. Doma smo. #ostanidoma
Gledamo vijesti i nisu nam jasni ovi ljudi koji šetaju okolo – da li oni nemaju tv ili im ne radi internet?
Već nekih 4 tjedna radimo od doma, izlazimo do trgovine(jedno od nas) i to je to. Nije nam jasno da još ima pojedinaca koji MOGU ostati doma, a odluče ipak izaći vani.
Na koga mislim kad kažem mi? Ja i moj dragi. Sada ću zvučati kao one mame koje kažu da im dijete ima 20 mjeseci, a ima zapravo godinu i 8 mjeseci. Tako i nas dvoje, bilježimo danas 20 mjeseci službenog hodanja. U tih dvadeset mjeseci nam se svašta dobrog, ali nažalost i lošeg dogodilo. Ali, zahvalna sam da u ovo doba imam nekog na koga se mogu osloniti u ovim teškim trenucima.
U petak sam išla na kavu s ekipom. Prije nego pomislite da sam neodgovorna – radi se o virtualnoj kavi. Lijepo smo skuhali kave, spojili se na videocall i uživali. U vlastitom domu, uz poštivanje preporuka #staysafe i #ostanidoma.
U ovo doba kada se krećem od frižidera, do radnog stola pa onda do kauča, shvatila sam da je garsonijera malena za dvoje ljudi. Baš nam fali jedna dodatna soba. I dok ispisujem ove riječi shvaćam njihovu težinu. Koliko god malo bilo, spavamo u svom krevetu i pijemo kavu iz svojih šalica. Ima ljudi kojima taj luksuz nažalost nije dostupan. Danas obećajem sebi da ću biti zahvalna za male stvari jer su nekome to velike stvari.
Svi pišu što će raditi kada izađu iz karantene. Sve su neke obične stvari poput šetnje, kave na suncu i grljenja najmilijih. Ja? Ja ću kada prođe karantena otići na njen grob, zapaliti svijeću i ostaviti ruže… Iza toga ću izgrliti svoga brata i ostalu obitelj… Nekako mi svaki tekst u zadnje vrijeme ode u smjeru o njoj. Jer mi fali… iako je nosim u srcu, fali mi da je kod mene… I ne želim slušati da je na boljem mjestu. Njeno mjesto je bilo uz nas, njeno vrijeme je tek počelo… Njeno najbolje mjesto je trebalo biti pokraj nas. Ali, moram se pomiriti da je najbliže što mi može biti je u mom srcu. I tu je nitko ne može maknuti…
Danas smo boravili na svježem zraku. Rastvorili smo sve prozore u stanu… #ostanidoma
Obećajem vam da ću biti zahvalna što sam danas manje mislila o potresima, što imam nekoga pokraj sebe i što sam odlučila da to što sam doma ne znači da sam u emocionalnoj izolaciji. Pustit ću svoje osjećaje da me dohvate i da se izborim s njima. I pisati ih.
Držite se i budite pametni.
P.s. naslovna slika je iz Budimpešte – stvara toplinu u srcu jer podsjeća na lijepa vremena.. kojih će ponovo biti… i na finu hranu…