Petak.
Prvi put me ne veseli dolazak vikenda.
Ima li što gore od toga da izgubiš mamu s nepunih 28 godina?
Ima, to da 10 mjeseci kasnije izgubiš i baku. Prerano, iznenada…
Ne bi vam mogla ni nabrojati brdo stvari zbog kojih sam voljela baku. Trajalo bi satima.
Naša obitelj je dosta povezana i problemi nastaju kada ostaneš bez nekoga s kim si toliko povezan.
Mnogi ljudi nam kažu da neki u svom cijelom životu nisu osjetili ljubav i brigu bake i mame kao mi. Koliko god to zvučalo lijepo, ipak ostavlja gorak okus. Slažem se s njima, ali samim tim ovaj gubitak čini težim.
Koliko je samo dana kada sam bila bezvoljna i mislila da nemam sreće u životu. A imala sam i mamu i baku pored sebe.
Tužno je da tek kad se ovako nešto dogodi čovjek svati koliko život ne pita za naše želje. Da kada nekome na kraju razgovora kažeš “Čujemo se.” nema nikakve garancije da ćete se čuti.
Obećajem sebi i apeliram vama – iskoristite svaki trenutak da kažete što mislite, da uživate u svakome trenutku i da se ne ustručavate ispuniti svaku svoju želju.
Koliko god bilo teško, obećavam vam da ću koračati sretno po svijetu znajući da sam bila voljena unuka i kći. Iako tu ljubav više ne dobivam na ovom svijetu, ne znači da ona ne postoji.
Koračat ću sretno, znajući da iza svega što jesam i što ću postati stoje dvije izuzetne žene koje odozgora navijaju za mene.
Obećajem sebi i Vama da neću plakati. Jednog dana. Zasad Vam obećajem da neću previše plakati. One bi voljele da sam vesela.
A teško je to bez njih pokraj mene. Ali potrudit ću se.