Serijal najdražih ljubavnih parova ću započeti Tessom i Hardinom i njihovom prvom knjigom – Poslije svega.
Za mene je ova ljubavna priča posebna. Dragi su mi, ali me u isto vrijeme živciraju. Tessa i Hardin oboje dolaze iz slomljenih obitelji i nose rane iz prošlosti, ali im daju drugačiju moć u sadašnjosti. Tessu je teška prošlost transformirala u perfekcionistu kojoj je obrazovanje najvažnija stvar na svijetu. Hardinu je pak odlučio koristiti svoju prošlost kao izliku za autodestruktivno ponašanje.
Koliko god njihova veza na momente izgledala kao kaotična, na kraju dana oni ne mogu jedan bez drugoga.
Iako ju emocionalno zlostavlja (a i nas čitatelje s njom), ona mu ipak nalazi opravdanja i snagu za oprost. Svi smo sigurno bili u sličnim situacijama gdje smo zbog ljubavi bili pomalo glupasti, pa smo nakon par mislili – gdje nam je pamet bila?
Ali Hardin bi mi lako naudio emocionalnom smislu- već je i sigurna sam da će opet pokušati. A ja ga, evo, branim pred Noom.
Hardin je mene rastužio u trenutcima kada je govorio Tessi ono što je znao da će je povrijediti, a to nije nužno bilo ono što je osjećao. Za njega je važnije pobijediti u svađi nego misliti o osjećajima voljene osobe?
Totalno si patetična. Zar ne vidiš da te ne želim u svojoj blizini? Ne želim da mi pomažeš. To što sam se s tobom malo spetljao ne znači da želim imati nešto s tobom. A ti si ipak otišla i ostavila svog finog dečka – koji te još uvijek može podnijeti – kako bi pomogla baš meni. To je, Theresa, definicija patetičnosti.
Da sam krenula pisati ovu recenziju u polovici knjige, sigurna sam da bi napisala nešto u vedrijem tonu. Ali, ja sam vam sada toliko ljuta na jednu činjenicu -zašto Hardin nije odustao od oklade kada se zaljubio?
Zato što ne voli gubiti. Njemu je sve igra.
Veselim se čitanju nastavaka i još živciranja.
Ipak, svejedno volim njihovu ljubavnu priču jer pokazuje da se ne odustaje od onog što ti srce želi. I da ljudi ponekad žele biti bolji za one koje vole, a ne znaju uvijek recept. Nisu navikli misliti na ikoga osim na sebe i potrebno im je vremena da to savladaju. I to su neke pouke koje ću izvući iz ove knjige.
Na početku knjige Tessa je na upit od Hardina dobila ovaj odgovor:
“Koga voliš najviše na svijetu? Sebe.”
Stvarno se vidio napredak kod Hardina, ali i dalje mu je bilo teško u društvu Tessu predstaviti kao svoju (na kraju knjige smo skužili i zašto, zbog glupe oklade).
I za kraj, da se razumijemo – ja ovu knjigu imam u svojoj kućnoj knjižnici i stvarno je volim i pročitala sam je nekoliko puta. Ali, to ne znači da mi neke stvari kod likova ne pašu i da me živciraju. I iskreno, takvu vezu ne bi voljela imati u životu, niti bi voljela da itko drugi ima.
Ipak, s razlogom su na mojoj listi “Najdražih parova”.